Radio dani RAB SRBIJA: Panel "Kakve reklame imamo, a kakve reklame želimo"

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj

Pošalji prijatelju

13. 12. 2021

Radio dani RAB SRBIJA: Panel "Kakve reklame imamo, a kakve reklame želimo"

Sve prolazi, samo su reklame večne - bio bi zaključak svakog dana provedenog ispred ekrana ili uz omiljenu radio stanicu.

Upravo zbog svoje sveprisutnosti i neizbežnosti, reklame su bile i tema panela, održanog u okviru 22. Radio dana, na kom su učestvovali Meri Bilić, novinar i TV kritičar, Mugdim Šehalić, član Upravnog odbora Udruženja za tržišne komunikacije Srbije, Jelena Dragišić, kreativni direktor agencije Luna/TBWA i Mario Radojković, direktor NAXI Banker radija iz Niša, dok je moderator panela bila Maja Rakovic, vlasnica NAXI radija i predsednica RAB Srbija.

Prema rečima Meri Bilić, naše reklame, iako produkcijski dobro urađene, iritiraju gledaoce, što zbog kvaliteta, ali i zbog dužine reklamnih blokova, koji se “pakuju” zajedno sa promoima za TV emisije. Zbog toga većina ljudi TV gleda “odloženo”, samo da bi mogli da premotaju reklame, što nije dobro ni za oglašivače ni za agencije. S druge strane, oglašivači na radiju su u boljoj poziciji jer retko koji slušalac promeni radio stanicu kada krenu reklame, što pokazuje da radio ima verniju i tolerantniju publiku.

Jelena Dragišić je istakla da iako neki klijenti biraju da na radiju i na TV-u emituju istu reklamu, ipak najbolje prolazi sadržaj koji je namenski urađen za određeni kanal komunikacije. Kako kaže, oni kao kreativna agencija dobijaju medija plan, iz kog vide na kojim kanalima komunikacije je planirana kampanja, a potom prave zasebnu reklamu za svaku vrstu medija. Radio je, prema Jeleninim rečima, medij koji zahteva drugačiju vrstu komunikacije i stoga reklame koje su zapravo “voiceover” onih televizijskih, na radiju loše prolaze.

Mario Radojković je istakao da su klijenti, u poslednjih par godina, počeli da “spuštaju gard” i da više veruju timu radija koji im sugeriše kakva bi reklama trebalo da bude i kako da zvuči. Najbolje reklame koje su oni napravili su upravo one gde klijent pozove i samo kaže koji proizvod bi trebalo da se predstavi, bez dodatnog ulaženja u kreativu. Kako kaže Mario, kad god se klijent previše upliće u to kako će zvučati reklama, koja muzička podloga će ići, rezultat uglavnom ne bude zadovoljavajuć. Uspeh reklame, po njegovim rečima, upravo zavisi od prodavaca iz marketinga, jer oni treba da identifikuju koja je to glavna poruka, do čega dolaze prostim pitanjem klijentu “Zbog čega bi naš slušalac kupio vaš proizvod?” Takođe, njegov savet klijentima je da se reklama menja na svaka tri meseca, jer se slušalac brzo “navikne” na džingl i prestane da ga primećuje.

Mugdim Šehalić je istakao da je radio medij koji i dalje nije dovoljno prepoznat kod klijenata, iako su njegove mogućnosti velike. Kao primer za to naveo je kampanju mobilnog operatera A1 ( tada VIP), čija je kampanja za paket za seniore, “Imam minut” dobila potpuno novu boju i emotivnije značenje na radiju (gde je džingl i duže trajao nego na televiziji, što je još jedna prednost radija na kom su reklame i jeftinije) i postigao prisnost koju TV reklama ne može da postigne. I Jelena Dragišić kaže da neki klijenti prepoznaju vrednost i značaj radija, poput “McDonaldsa”, koji u svoje medija planove redovno stavlja i radio, za koji namenski pravi reklamu, jer ako reklamiraju svoju “McDrive” uslugu onda je radio, koji se sluša u kolima, apsolutno pogodan za tu ciljnu grupu.

Zaključak panela je da je recept za uspešnu kampanju dobar scenario, iskusni realizatori i dobar insight (istraživanje potreba ciljne grupe). Nije jednostavno, ali nije ni nemoguće i tada ćemo imati reklame kakve su potrebne i klijentima i slušaocima/gledaocima.