Prof. dr Vladeta Radović o svoje dve nove knjige

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj

Pošalji prijatelju

02. 04. 2018

Prof. dr Vladeta Radović o svoje dve nove knjige

Prof.dr Vladeta Radović sa Filozofskog fakulteta u Nišu govori o svoje dve nove knjige. RAB Srbija je ponosni medijski partner oba izdanja.

Komunikacija prožima život u svim segmentima, menjajući ga svakodnevno, kao jedini način uspostavljanja i održavanja svih odnosa od interpersonalnih do masovnih, od neformalnih do institucionalizovanih, kaže na početku razgovora o svoje dve nove knjige prof. dr Vladete Radovića. ,,Uvod u metodologiju medijskog istraživanja” i ,,Osnovi metodike javnog nastupa – od misli do poruke, deontološke i stilske odrednice” su nazivi novih dela profesora Filozofskog fakulteta u Nišu na Departmanu za komunikologiju i novinarstvo, a koje RAB Srbija, kao medijski partner, s ponosom predstavlja.   

Prof. dr Radović kaže da, ukoliko se malo bolje pogleda, sve postaje deo forme koja se neprestano menja, oblikuje i na velelepan način, mnogobrojnim kombinacijama, gradi. S druge strane, iza praznina u razvoju svih nivoa i formi, ako malo zagrebemo površinu, pronaći ćemo tragove regresivne, patogene i na neznanju zasnovane komunikacije. To znači, kaže autor, da se javna komunikacija pretvorila u ,,upravljanje javnošću", odnosno, oslobođeni su mnogobrojni manipulativni kapaciteti, jer tamo gde su interesi tu je i manipulacija.

- Bez manipulacije ne bi ni moglo biti bilo kakve komunikacije, a naročito ne javne. U ovom domenu je zaista sve što radimo - manipulacija. Da li je to pristojno ili nije, da li nam se dopada ili se toga stidimo, da li smo ljuti ili indiferentni je nevažno. A ljudskom je biću manipulacija imanentna. Nekako smo je znali i bez učenja. I naše stasavanje je praćeno manipulacijom, kao i proces obrazovanja i formalnog i informalnog. Stoga je i nepotrebno neprestano se pitati - da li je manipulacija dobra ili loša? Tako gubimo dragoceno vreme koje nam je dato za učenje... učenje Sveta, učenje drugih, učenje sebe. I dok Vaseljena manipuliše nama, ostaje nam samo da obrazovanjem i opštim i specifikovanim, kritičkom misli ili zdravim razumom, medijskom i drugim vrstama pismenosti, uz poštovanje elementarnih dostignuća civilizacije, kao i prava i integriteta drugih, afirmišemo ideje koje smo „znali“ i pre no što smo prvu stvar naučili – govori Radović i podseća da je komunikacija istovremeno i metod i ambijent i način života.

image1

Uspešan komunikacioni proces podrazumeva ideju, razmenu misli, formiranje informacija procesuiranjem značenja i formulaciju i razumevanje poruka, posredstvom govora, zapisa ili signala. Pri tom je verbalna komunikacija najrazvijenije i najbogatije sredstvo prenosa poruka, najznačajnije dostignuće razvojnog procesa i pokretač svih promena. 

- Ljudsko je biće i telom i umom daleko od savršenstva. Otuda i naše izražene podložnosti pogrešnom poimanju sveta koji nas okružuje. Slične draži veoma često pogrešno analiziramo, pogrešno prevodimo u kodni sistem i pogrešnim putem smeštamo u sasvim pogrešne klastere za komparaciju. Tako i nastaju iluzije, odnosno varke i to od optičkih ili generisanih drugim čulima do varki u sećanju, u mislima... Tako postajemo i lak plen u komunikaciji – kaže Radović.

A zašto ljudi pristaju na manipulaciju koja im ne donosi dobro?

- Jedan od razloga bi mogao biti i to što je konformizam fundamentalni obrazac savremenosti. Imamo li istu reč za udobnost i za nerazmišljanje? Stanje svesti bez misli, ideja, sumnji i nemira je lagodno, međutim ono nije namenjeno čoveku. Da bismo se od nečega odbranili, moramo to dobro poznavati. Ako umemo da manipulišemo, znaćemo i kada to drugi rade. A napustimo li jedino što nas od svega razlikuje – kritičku misao, napustili smo i osnovnu ideju postanja i razvoja sopstvenog  - kaže on.

Većina današnjih strahova i nerazumevanja, zasnovani su, kaže, na beskrajnim zaludnostima koje mediji sistematski plasiraju kako bi svesti bilo „udobnije“.

- Hommo ludens je za samo nekoliko decenija dinamične fiziološke i mentalne udobnosti evoluirao u hommo mediusa opterećenog tehničkim revolucijama, ubrzanim razvojem, tržištem rada, kompeticijama, kompetencijama i mnoštvom sluđujućih informacija. Pri tom je beskrupulozan mehanizam ponavljanja, veštački stvorio utisak istinitosti, a umerenim dozama „zamora svesti“ neprimetno potisnuo kritičku misao i učinio poruke a priori istinitim. Masovna komunikacija današnjice, naročito politička i komercijalna, obiluju ovakvim kvaziaksiomima omogućenim naročitom vrstom perzistencije, kao nedostatkom ljudske svesti na datom stepenu razvoja. I princip kontinuiteta je zloupotrebljen, jer percepciju svih naših pozicija ne svodimo na početno stanje, već na polazište koje pamtimo. Tako i zajednica u nepovoljnu situaciju dospeva postepeno, diskretnim faznim pomerajima. Esencijalna potreba ljudskog bića za kontinuitetom je na taj način iskazana kao nedostatak. Naša percepcija ni u jednom domenu nije apsolutna i to jeste osnova mnogobrojnim tehnikama manipulacije, jer prosečan pripadnik većine zajednica, na datom stepenu razvoja, nije u stanju da sagleda sve aspekte i ukupnu važnost kontinuiteta za: identitet, lični i javni interes, društveni razvoj, odnosno: stabilnost sistemskih struktura, pravni poredak, kulturu, obrazovanje, tradiciju, rečju – opstanak – govori Radović.

image2 

Ljudskom je biću svojstvena još jedna pomalo prirodna, a neuporedivo više društvena boljka - kratko pamćenje, podseća naš sagovornik. Manir je modernog korisnika medija da svaki novi dan započinje elementarnim stanjem svoje prazne Duše, jer čovek savremenosti, bezuslovno, sa novim jutrom, mora biti spreman i za nove vesti. I svest mora biti podešena tako da ne komparira nove sa prethodnim sadržajima. To zanči, pojašnjava Radović, da grupi ozbiljnijih opterećenja savremene komunikacije pripada i korisnička zasićenost informacijama. Pri tom je reč o informacijama koje prosečan korisnik ne generiše sam, već ih u izvornom obliku, bez analitičke obrade, prihvata. Budućnost masovne komunikacije, tvrdi Radović će zavisiti od spremnosti i obučenosti dekodera da se snađe u mnogobrojnim informativnim šemama, jer nove informacije svakodnevno stvaraju novu životnu situaciju.

- O klasičnim medijima razgovarati postaje bespredmetno, čak i u zastarelim teorijskim okvirima. Mediji na koje bismo mogli primeniti izvorne deontološke i etičke odrednice, samo su puka iluzija. Istinito, objektivno i pravovremeno informisanje ostaje u domenu ideala, a to definitivno jeste vrhunska vrednost koju ćemo pamtiti i prepričavati još dugo, kao i bajke na kojima smo stasavali. Čovek je jedino biće koje se bajkama priprema za realnost. Informisanje će se neumitno i bespovratno kretati ka PR menadžmentu. Mediji su uveliko već inkorporirani u interesne sfere, a elementarna analitika se polako spušta na nivo pojedinačnog korisnika. Na taj će način i proces razumevanja, odnosno dekodiranja poruke, zavisiti isključivo od nivoa realnog obrazovanja i obučenosti korisnika u komunikacionom odnosu. Od veštine izbora korisnih informacija, u enormnoj ponudi, zavisiće i funkcionalnost na svim nivoima – poručuje profesor.

Čovek današnjice je relativno skromnih mentalnih moći ili se samo tako ponaša? Da li smo svi dovoljno obrazovani, razboriti i da li mislimo?

- Mediji sve polako pretvaraju u presumciju života. Kada je reč o lažnom ubrzanju, sasvim je jasno da ni sa dinamikom savremenog načina življenja nešto nije u redu. Vazda žurimo, a ne mičemo se sa početka. Ako je i dinimaka virtuelna, šta je onda stvarno? Samo je opterećenje stvarno i u tome nema ničeg virtuelnog, lažnog, relativnog... Ljudskim bićima na ovoj planeti sve je teže i teže... Mnogo ih već odaje utisak ,,hodajućih naprsnuća“. Do ušiju su ljudi zatrpani polukorisnim ili beskorisnim procedurama, mnoštvom informacija koje ni u jednoj varijanti nemaju nikakve veze s njima i do ludila zastrašeni životom. Pri tom su sistemski i sistematski zabavljeni zaludnim medijskim sadržajima i imitacijama života, sistem sopstvenih i društvenih vrednosti zakrivili do neprepoznatljivosti – govori Radović.

U trenutku kada su konvencionalni modeli propagande, uključujući i marketing, iskazali zamor i nedovoljnu efikasnost, pojavljuju se novi teoretičari tj. vešti praktičari, upozorava naš sagovornik.

A šta bismo mogli?

- Za početak da razumemo prirodu logičkih grešaka i da polako odgovorimo i sebe i druge od strukturno i formalno-logički neprihvatljivih tvrdnji i argumenata. Da ne bismo varali druge, potrebno je da ne varamo sebe. Tako bi možda i krug prevara postao vidljivo zlo, protiv kojeg je mogućno boriti se. Daleko smo od Božanskog preseka, no što pre počnemo pre bismo možda mogli i da zaradimo epitet - normalno, misleće ljudsko biće – kaže Radović i za kraj dodaje da je savremeni trenutak razvoja komercijalan do besmisla, a ono što ne koristimo propada, odnosno atrofira. Da li je baš pamet, za koju se još niko nije požalio da mu nedostaje, kapacitet koji najmanje koristimo!?

Ova je naučna monografija, tek skroman doprinos kritičkoj misli, čime je određena i namena štiva, upućenog korisniku s preporukom: Upotrebi, ne zloupotrebi!